Ivona Katalinić - Platno je počelo, ja sam završila.

Zlarin, 17.07.25. - 20.07.25.

Sve zaljubljenike u glazbu koji su došli na Zlarin Street Music Festival, Ivona je iznenadila svojim radovima koji naglašavaju slikarski proces kao bitnu stavku u umjetnosti. Osim u zlarinskoj školskoj dvorani, dio izložbe nalazio se i u kampu festivala pa su Ivonina djela uvijek s posjetiteljima.

Tko je koga ovdje zapravo završio, umjetnica platno ili platno umjetnicu?
Ivona Katalinić ovom izložbom ne predstavlja skup završenih radova, već materijalni trag dugotrajnog i intimnog procesa. Platnu ne pristupa kao mediju, već kao partneru ili protivniku. U tom odnosu, platno nije tek pasivna podloga, ono se opire, sudjeluje i pridonosi svojom kvalitetom. Umjetnica i platno vode borbu, koja nije samo slikarska, već i unutarnja, emotivna. Nepreparirano platno - ono koje nije premazano prije slikanja - u ovom ciklusu nije slučajan odabir. Njegova osjetljivost ubrzava proces propadanja i naglašava teksturu. Time ono funkcionira kao tijelo: podložno je raspadanju, mijeni i gubitku. U tom kontekstu slika nije dovršeni objekt, već trag prolaznog emocionalnog trenutka. Crvena boja, kao ključni vizualni element, apsolutno dominira, ona se širi, razlijeva i preuzima medij. Crvena nije samo estetski izbor, već simboli krvi, ciklusa, života i propadanja. Ona ovdje označava tjelesnost i organski proces življenja, te tako umjetnicu, platno i promatrača povezuje u zajednički vrtlog stvaranja i propadanja. Uz boju i figure, tekst zauzima važan prostor u radu. Nije tu da objašnjava, već da djeluje kao dio procesa, predstavljajući misli koje unutar njega nastaju. U tom smislu, svako platno funkcionira kao oblik razgovora - unutarnjeg dijaloga umjetnice, onoga između platna i nje, a na kraju i između rada i promatrača. Nema jasnih poruka. Niz tragova, rečenica i mrlja gledatelja pozivaju da pokuša pronaći vlastiti smisao, ili da se pomiri s time da ga možda ni nema. Radovi ne nude zaključke, niti ih traže, umjesto toga otvaraju prostor za razmišljanje.
Ne znamo je li umjetnica izašla iz borbe jača ili iscrpljenija, ali jasno je da je platno dobilo svoje. Ono je označeno vizualnim tragovima gesti, sumnji i misli, poput modrica. A tko je koga završio možda uopće nije pravo pitanje. Možda ovaj proces još nije ni gotov, ali ono što je od njega ostalo su tragovi, mrlje, rečenice – dokazi da se susret s platnom doista i dogodio.